Ljubavi, tvoji tragovi u pijesku
čekaju
plime
još
sam iscrtan ljetom
tvojim
poljupcima s okusom
bresaka
more
me rijedi svojim dodirima
mrzim
se zbog straha
čistog
sebeljublja
a
bitna mi je tvoja sreća
mačkasti
hod po rubu mojih
slamnatih
krovova
da
mi je kap tvoje dobrote
da
ju razmutim u svakodnevicu
bio
bi to moj hormon rasta
oprosti
mi što dušebrižno
strepim
nad razlomljenim kruhom
i
bjesomučno tražim znak sjedinjenja
nema
spasonosnih munji
da
me blagoslove nadom
tek
vjetar što se budi pred kišu
ljubavi,
tvoj trag u pijesku
moj
je izdah u pučinu
zamrznuta
površina što dotiče
zaleđene
zvijezde u nevinoj čistoći
nema
povratka, a snaga je neiscrpna
pod
mlinskim kamenom
zrnje
u prahu ne rađa
bojim
se da punoćom duše
ne
zagušim srce
što
je jednom kucalo za mene...
Zagreb, 20.11.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar