Miraz

Ljubav,

pred njom sam u ledene bregove

zabijao svoje vruće srce

i širio krila nad dolinom sjete

bio sam vino na drvenom stolu

bio sam trn sred vlastite pete,

još sam ljubio korake sjena

pjevao u otkucaju vremena

žalovao pod cvijetom snježnim

u ruhu gorskog potoka stasao

u poljupcu vihora postajao nježnim.

Ljubav,

gle što čovjek svijećom osvijetli

gdje dah u duhu pronađe svoj mir

preda mnom more bez ijedna vala

o kako je ljubit lako dok je iskre

o kako se brižno na ime odazivala,

pred njom sam razmicao kamene grudi

u meni su kiše dubile njen gaz,

a duša je tkanje blagoslovljene peludi,

Ljubav je životu nebeski miraz.

Zagreb,                            28.11.2015.