Okreni mi lice,
ubrzaj srce,
na poleđini duše upiši
tirkizno more,
na tvojoj bijeloj koži
izrast će ruže,
crvene od suza,
s poznatih poljana,
okreni mi lice,
zaustavi riječi,
večeras smo nebitni,
budimo sami,
pa kad se susretnemo
u mraku,
sa zatomljenim krikom,
budi mi sestra, jednaka i slobodna,
okreni mi lice,
pokaži svoje ožiljke,
nek umjesto nas
koračaju oblaci magle,
sljubit ćemo vina,
isprobavati sireve,
i biti ljubavnici
na zrcalu Seine,
ne daj mi govoriti,
jer sve što kažem je suvišno,
imaš plave oči i boju nevjeste,
i jednu crvenu ružu
na grobu
nerođena pjesnika...
ubrzaj srce,
na poleđini duše upiši
tirkizno more,
na tvojoj bijeloj koži
izrast će ruže,
crvene od suza,
s poznatih poljana,
okreni mi lice,
zaustavi riječi,
večeras smo nebitni,
budimo sami,
pa kad se susretnemo
u mraku,
sa zatomljenim krikom,
budi mi sestra, jednaka i slobodna,
okreni mi lice,
pokaži svoje ožiljke,
nek umjesto nas
koračaju oblaci magle,
sljubit ćemo vina,
isprobavati sireve,
i biti ljubavnici
na zrcalu Seine,
ne daj mi govoriti,
jer sve što kažem je suvišno,
imaš plave oči i boju nevjeste,
i jednu crvenu ružu
na grobu
nerođena pjesnika...
Zagreb, 14.11.2015.
Nema komentara:
Objavi komentar