Postelja u sjeti

Na mrvu svoga svjetla
usadi moju strepnju
cijepi ju vedrinom
ne dopusti da večer
ostane zatočena
u jabuci slutnje
nek mirišu orhideje
nek na tvom dlanu
plešu bosonogi anđeli
želim da smo san
na pjeni šampanjca
tvoje oči upijaju
zoru s kovrčava istoka
osjećam ti u glasu
snažno si buđenje
dobrote
dotakni me u polju
elektrona
i struji mojim uspavanim
sinapsama
tvoje nježno lice
neka liječi moje bore
tvoj živopisan osmijeh
neka miluje moja krila
tvoj svileni glas
nek mi bude posteljom
u sjeti...

                    Zagreb, 15.11.2015.