Nebo i Nebo

Jutros me nebo darivalo 

opojnim bojama

hranilo porozne kosti

uvlačilo se u moj raskol

spajalo dušu s tijelom

budilo ljubav u Ljubavi

volio sam sebe

svoje počelo u iskri

u energetskom izboju

u suštini što nepoznata

brodi tajnovitim hodnicima

i puni srce Svjetlošću

jutro je sipilo ljepotom

mirisalo na topljenu čokoladu

odzvanjalo glazbom s radija

a ja, ja sam učio biti zahvalnim

učio sam voljeti kroz sebe

učio darivati se tracima Sunca

ljubav je kosila valove u meni

i žela snopove oluja

slušao sam ostarjeli klavir

u susjedstvu, gdje radost klija

iz punine duše

djeca su zabavljala svog

onemoćalog oca

sjedio je nepomično u kolicima

dovoljno gibak

da osmijehom nagradi njihov

trud

i jutro se prelilo u podne

a Ljubav je nastavila sjati

ispunjena ljubavlju

rekao sam: Volim te!

Nije bilo nikoga kraj mene

bilo je nebo i Nebo

bio sam ja i bili smo svi

što žeđaju Ljubav

što ćute ljubav...

Zagreb,              30.11.2015.