Dodir

Rasuo se pijesak, stanu ljeto, 

razlile se kiše u kose njene, 

sve bih joj dao, sve što mi je sveto, 

i misli svoje vruće, zabranjene. 

U dahu sam pio kamene suze, 

i tihu jeku što utrobom ječi, 

niz trešnju krutu ispod njene bluze, 

moje će usne ko rijeka teći. 

Žarom sam pao u rastvoren cvijet, 

u ružu nježnu, tajanstveni svijet, 

izgubljen vojnik u sebi je plak'o. 

Dodirnuti dvore u rajskome vrtu,

vezati more na nebeskome rtu, 

i munjom sijevat kad sam je tak'o. 

Rab, 29.7.2014.