Noćas
kad te usnem ne boj se reći,
gdje
cjelov čuvaš dok tražim tvoj uzdah,
svi
mostovi moji na te će leći,
tebi
se dajem, za tebe se predah.
Ziđu
me kapi u jesenskom ruhu,
a
ljeto još nosi sunce u kosi,
moj
sonetni nemir tek žar u uhu,
što
glasa išće i ljubavi prosi.
Nevoljo
moja, moj tirkizni versu,
nek'
mi u snove ptice poj donesu,
da
oživim srce, nek' u meni gori.
I
letjet će leptiri u očima,
i
igrat ću se svojim riječima,
dok
javom lik tvoj meni se ne stvori.
Rab,
22.7.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar