Trava

Sabio sam nebo
u ledenu kocku
završio podne
s čašom čaja
opet su otkrili
tvoje nedostajanje
na mramornom oblaku
plutaju mravi
savršen osjećaj
za prostor
izgubljen sam
u potrazi za tobom
vrijeme je džungla
sekunde su lijane
urličem na sebe
želim ukrotiti bijes
kad me nitko ne čuje
pjevam vlatima trave
želim biti dobar
s budućim domaćinom
kad postanem zelena
razbarušena griva
pjevat ću i ja
o mjesečini u
kostima...

Rab, 7.7.2014.