Da se utopim u beskraju duše,
tko sam, tek putnik što se smrti smije,
dvije riječi što se tintom guše,
istina se žarnim pogledom krije.
Pa kad me rese stihovi o muzi,
gdje je beskraj na razlivenom moru,
bit ću joj kiša i melem u tuzi,
i cvrčaka pjesma u ljetnome zboru.
Moje su niti mreža što se plete,
u stihove nježne gradit ću svoj dom,
usne mi njene ko lahor dolete.
Reci mi, reci, o reci mi svijete,
ne kradi mi pjesmu što srcu je lom,
sve su to slutnje u dahu poete.
Rab, 19.7.2014.
tko sam, tek putnik što se smrti smije,
dvije riječi što se tintom guše,
istina se žarnim pogledom krije.
Pa kad me rese stihovi o muzi,
gdje je beskraj na razlivenom moru,
bit ću joj kiša i melem u tuzi,
i cvrčaka pjesma u ljetnome zboru.
Moje su niti mreža što se plete,
u stihove nježne gradit ću svoj dom,
usne mi njene ko lahor dolete.
Reci mi, reci, o reci mi svijete,
ne kradi mi pjesmu što srcu je lom,
sve su to slutnje u dahu poete.
Rab, 19.7.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar