Čekaj da razbudim ulice nota,
susrećem na trgu zvuk violine,
podne je okusa pitkog merlota,
naša su srca u srcu praline.
Molim za grijeh, ponudi mi nebo,
zatvaram oči i diram ti grudi,
ti si moj šećer, moj mili placebo,
od tebe žeđam, za tobom se žudi.
O moja sjeno dotakni joj sjenu,
tu konturu u hodu zamišljenu,
da zlatnom suncu sebično je sažmem.
Pa da nebo nakrivi se smiješkom,
u svom tonu, fakinskom i kicoškom,
da kapljom vina ko lijek te uzmem.
Rab, 23.7.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar