Savršen svijet
u izvoru riječi
dotakni me
svojim brižnim pogledom
samo da znam
da sam tu zbog tebe
kao jutro što
se razlijeva po tvom krevetu
dišeš li neke
snove prepune sreće
kuca li dah na
tvojim glasnicama
a podne kad
donese povjetarac s Medvednice
raznosit će
suho crveno lišće
u šušanj
prolaznosti
kad se probudiš,
onako snena, igrajući se
zavjesama,
neka tišina zauzdanih ulica
izmami osmijeh
na tvom licu
vjeruj mi,
moja sjeta nije tuga
oživio sam
sebe u vremenu
taman toliko
da te otpratim komad puta
i zamolim za
ples na opustjeloj Ilici
našeg
Črnomerca...
Rab, 4.11.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar