Ples leptira

Ples razigrane svjetlosti

tvoje tijelo je noćni leptir

zamagljena čaša miriše na vino

satima mogu slušati tvoj let

imam vremena na miru

svijati minute u pozlaćene dane

šum večeri izdvaja grad iz koraka

na nekoj od klupa pjesnici umiru

u brončanom odljevu stvarnosti

buket cvijeća u košu

neznana ruka povrijeđeno stenje

voljeti je umjetnost s nekim prizvukom

kabareta i raštimane violine na uglu ulice

svojim osmijehom posvetila si grad

koliko nemoćno muškarac može izgledati

pred stubama s tri potrošene rečenice o ljepoti

glazba je savršeni trenutak na malenoj sceni

zavodljiv ples večeri i pogled kroz zamagljenu čašu

želim vidjeti tvoj let, oslobođeni lotos, nesputanost

tako je zavodljivo ne pripadati nikome i bježati od kuće

pišti automat za karte, danas za sve trebaš očitovanje

pleši, pleši u večeri s tri kapi kiše i odbačenog buketa

napuštenih kišobrana i ulica koje odjekuju subotnjom gužvom

gutljaj vina uhodava raspoloženje i poneku misao

uz topao radijator i zimu koja grize stopala

čeznuće pomiješano s ushitom i nedostatak tvog glasa

nisam te već dugo čuo: dan, godinu, dva sata

tek ples leptira...

Rab,                                                     16.11.2013.