Drugo vrijeme

U neko drugo vrijeme

u nekom drugom svemiru

s istim imenom i prošlošću u očima

bio bih uz tebe i znao kojim putem poći

ovako, lakše je umirati svakodnevno

s pokojim stihom kojim otuđujem svoj ego

u neko drugo vrijeme

uzeo bih te za ruku i odveo do ruba

s kojeg magle padaju na grad

vjerujem, bila bi sretna što smo jednostavniji

ovako, lakše je izgubiti sebe pored rijeke ljudi

što nas razvode svojim sudbinama

da je neko drugo vrijeme

u nekom drugom svemiru

čekali bi snijeg na klupi omalenog parka

gdje prazne ljuljačke vrište dječjom cikom

vjerujem, bila bi sretna od same pomisli da sam s tobom

i ja bih bio sretan jer si kraj mene dok se mraz stapa sa sjedinama

ovako, uzimamo vrijeme u gramima

mudro izbjegavamo svemir da nam se ne ostvare

napušteni snovi...

Rab,                                               5.11.2013.