Minuta duše

Minuta tvoje duše

bestežinsko postojanje

neponovljivo uzmičem sadašnjosti

ponekad ne trebaju riječi

da bismo razumjeli neizrečeno

bojim se poput djeteta

što ako primijete da sam se

skrio pod tvoj lakat

tako zagrljen mogao bih

biti veći od kuće

u šumu svog srca

čujem glasove izgubljena vremena

tako sam malen i želim

želim da me smrviš

u svoj svemir šarenih planeta

moje pustinjačko obzorje

traži leteće ćilime

negdje mora postojati

kraj svijeta, trenutak

iz kojeg možemo

krenuti iznova

predivna minuta tvoje duše

izgaram u nesavršenosti

vjerujem da smo lijepi

bez obzira na druge

naša ljepota dovoljna je

da obasja tamnu stranu

Mjeseca...

Rab,                   18.11.2013.