Anđeli među nama

Ne prolaziš

jutro je svježe iscijeđeni limunov sok

krijepi me tvoj zarazan smijeh

kojim sunce pobjeđuje oblake

ne prolaziš

a opet, škripe stari rasušeni parketi

cvile vrata kad god nastane tišina

među nama anđeli traže zagrljaj

ne prolaziš

ja se čuvam nerazborito

vjetar dašće na prozoru

zastao sam da te volim

kao umorno mače u praskozorje

uz zvuk probuđenih automobila

s periferijom u retrovizoru

i bio sam smušen u trenutku

kojim mi dopuštaš da priđem sasvim blizu

stvarno znam biti dijete ponekad

rado ću zaplakati u tvom krilu i čekati

topao dlan na svojoj sljepoočici

ne prolaziš

i ta sekunda dok te nema

u intervalu sladoleda i čokoladnog prelijeva

dovoljna je da zasuzim razmaženo

poput napuštena siročeta s par kolačića u ruci

u predblagdansko vrijeme kad se mnogi sjete

da su ljudi, a ti, ti savršeno pašeš u moja očekivanja

ne mjerimo se nestvarnim brojkama, tek čekam

da me jednom ušuškaš i ugasiš svjetlo dok

Zagreb obnevidjeo briše maglu sa svog lica

čekajući prvu pošiljku ljudi na stanici s koje

te dočekujem dok se vraćaš raspjevana...

Rab,                                       23.11.2013.