Pod stablom

Za promjenu

ja ću biti stablo

pod kojem igraju se tvoja djeca

i hlad krošnje što sjenom pleše

po tvojim nogama u travi

za promjenu

ja ću biti odlomljena grana

kojom držiš sunce u zenitu

dok ti znojna kap brazdi niz

vratnu čašicu

za promjenu

bit ću plavi cvijet u travi

kojeg maziš prstima

i čuvaš od nespretnih dječjih ruku

za promjenu

bit ću korijen stabla o koje se oslanjaš

trpjet ću razigranu mladost na sebi

i pit ću suze koje prosipaš srećom

za promjenu

plamičak vatre pred tvojom cigaretom

plesat će iz upaljača

i golicati tvoj palac

ja sam to

plin koji gori u tvojoj ruci

i bocka jagodicu i krivi tvoje usne

za promjenu

neću ti reći koliko te želim

dok rujem tunele pod tobom

u mrklom mraku svojih odgovora

a ti jezdiš raširenih ruku

lepršajući u bijeloj proljetnoj haljini

skakućeš pod stablom što te čuva

jer, za promjenu

ne vidiš kako posvajam

granama tvoju kosu

dok djeca streme u nebo

na ljuljački poda mnom

ti se konačno igraš

zaklonjena mnome

živeći nesputano, snažno

a kap znoja klizi

i upija se u bluzu

i ona je žedna tebe…

Zagreb, 19.3.2010.