Odličan pakung nedodirljivosti
da ne povrijediš moj ego
kao vir u kadi
povlačiš pjenušave riječi
sistematično uguravaš prazan hod
među rascvjetale cipele
serviran tvrdi đon
kao tanjur svježih modrica
gostiš me nepoznatom kišom
u kojoj labudovi traže jezero
nedostaje čarolija na tvom prstu
nabrekla su svitanja traženjima
uhodim ljepljive trgovkinje
one znaju gdje ostavljaš mrvice
pa kad gladan tebe ozebem kraj izloga
namrvit će mi potištenu slabovidnost
uz kuvertu prepunu krizantema
s ljubavnikom trubača na humku
utrljat ćeš sol svojom pažnjom
i vrtati stvrdnuto srce veterana
koje li sreće poznavati čiode
kojima treseš postolja uklesanih
u tvom lapidariju
istiskuješ vrijeme kroz tjesnac
neprimjećen jahač jaši mjesečinu
stvrdnuti gips na mom vratu
fiksira nadu u istegnutom košmaru
sad smo samo razvezana cipela
kreirani običaj pozdravljanja
obračun kvartovskih simbola
na tramvajskoj liniji
slijeću iskre kočenja
dugo očekivani prvi od nas
s precvikanom kartom
broji zareze na krilima
u jednom od tvojih razvijenih života
osvijetlila si moj profil
sad bezbrižno bliještim
kao radioaktivni izotop
na nečijem radnom stolu…
Zagreb, 23.3.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar