Pod lišajem

Bilo bi dobro

da sam vrijedan pažnje

u nekom cvijetu

peludnog jastuka

što se diči u tvojoj kosi

kao mladost u proljeću

a dani prolaze

nagog pupka

protisnuti iglom vreline

i nema iznenađenja

u parku zimzelenih ograda

sve je utabani put

i neprimjetan cvat

ciklama pod lišajem

nagovještavaš ljepotu

sramežljivim suncem

i ruši se podne

u hipoglikemijskom napadu

snažna potreba za

slatkim trenutkom

ti si moja pažnja

u zamućenoj leći

nesmotreni lapsus

i izgubljeni prijevod

otvorena vrata automobila

bicikl naslonjen na kapiju

iza koje dopire

mijauk tek okoćenih mačaka

sigurnost brižnosti

izbjegnuta voda

tek moja sjena

zarobljena u vreći

ne postavljam ti scenu

prizor je naučen iz knjiga

dokone starlete

nauljenih oblina

mene zanimaš u svemu

onda kad prozaično odradiš

simultani prijenos nečijeg života

napravi se kao da je bitno

da baš u tom trenutku

tebi je stalo

do cvijeta u kosi…

Zagreb, 25.3.2010.