Predaja

Izgužvana papirna kugla

žvače tvoje suze

probavlja vrhove prstiju

i ožiljak od noža

jednom si natopila kruh

svojom nepažnjom

nesvjesna, rezala si

kukuruznu dušu

crvenu od tvojih

izmorenih zrnaca

dok te je slavilo sunce

šaptala si uz mlaz vode

stihove Jesenjinove

htjela si u mirisu sijena

zamijesiti kolač od

lastavičjih gnijezda

u čast proljeću

i otisnutim tragačima

idiličnih pejzaža

zbog kojih povazdan

snatriš napuštena sela

gdje kamene kuće

govore iz srca

papirnata kugla

žvače suze neodlaska

tiha predaja blijede ruke

zamara te količina pažnje

prije no što obrišeš

crveno jezero sa stola

možda ti slučajni oblik

razlivene želatine

prorekne nenadani susret

s čovjekom bez strukture

kojem samoća nije strana

jednom si bila

učiteljica s jabukom u ruci

i kestenasta želja

tek procvala u oku

kojoj se dive dobri dupini

podijeli sa mnom

samonikle suze

što ih nesebično daješ

papirnatoj kugli…

Zagreb, 8.2.2010.