Jutro po kojem pamtim,
svaki dan za nama,
hodam tvojom rukom,
svojim prstima,
Zagreb još uvijek sanja,
nestvarno mi poklanjaš,
nedjelju na rukama,
i svoj miris ostavljaš.
Okreni lice prema meni,
iznova se divim,
i krišom raskriveni
samo tebe vidim,
ti si najljepše,
jutro koje budi me,
u nedjelji,
svojom dušom gledam te…
Zagreb sanja da se s tobom budi,
ti promijenila si moja jutra,
kao osmijeh što se licu nudi,
ja ti nudim svako naše sutra.
Zagreb, 21.2.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar