Ovdje uz mene,
beskrajno raste čežnja,
nebo se lomi tvojim
pogledom iz sna.
Nedostaje sunce,
sad svijetle tvoje oči,
ruke od dugih sjena,
vuku me sa dna.
Ovdje uz mene,
beskrajno teku rijeke,
more se lomi tvojim,
suzama iz sna.
Šaljem ti vrijeme,
godine i minute,
troši ih mojom čežnjom,
dok vučem se sa dna.
Trenutak što si bila,
u mojoj samoći,
svjetlo je što čekam
da će mi doći,
nebo što se lomi
pogledom tvojim,
tu i postojim.
Zagreb, 19.2.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar