Osvajaš me kada si daleka,
pritajena, nestvarna k'o san,
u mojoj duši na te mjesto čeka,
potrošen sam, a želim da se dam,
koliko ljudi ostanu za nama,
i griješim često, rijetko ispravljam,
ti u meni, a opet tako sama,
dan za danom svjesno propuštam…
Mrzim kada hrabro se povučem,
a još lakše ljubav ostavljam,
ti cijeniš život, a ja ga dotučem,
pa sve kao da zaboravljam…
Naučila si me,
da dogorim do kraja,
sve što značim ti,
sada nas razdvaja,
naučila si me,
da shvatim tko sam bio,
samotnjak koji se,
u pjesme svoje skrio…
Zagreb, 23.2.2010.
Nema komentara:
Objavi komentar