Utjeha

Naruči mi za sutra

neku šetnju pored mora

štitit ću se tobom

od preležanog sunca

pjevaj ispod glasa

o mornarima i moru

okus džina zavarat će

da spreman sam na sve

okreni se u vjetar

neka pramen pleše licem

kao da te prsti

otkrivaju pod kapom

mogu zamisliti trenutak

u kojem dvostruka duga

plete trak nad nama

i bori se s vjetrom

ako sam ti previše

pusti me kraj školjke

da prekrije me pijesak

i zagrle plime

neću biti tužan

valjat ću se valom

svakim jutrom te dotaknut

kad stope ostave ti trag

tješi me što možeš

uvijek dati dio srca

biti blaga kad te lome

kao granu oleandra

ispunit ćeš me dugom

u vjetar ću se bacit

da letim poput zmaja

nad osmijehom tvojim

a u vrijeme tuge

kamenom probudi

i doći ću s valom

isprati žalo

sve lažine pod nogom

jest pramen morske kose

dotakni ih rukom

uroni ih u struju

što boli ti im reci

jer one su i ja…

Rab, 6.6.2009.