Kiša…
i mi
na dlanu pitospora
stisnuti u glasu grmljavine
trebam tvoju snagu
onu kojom pleteš vjetar
u košare krošanja
voliš kisnuti
kap čiste ljubavi
na vrhu brade
isprepleteni grijemo srca
kao da će sutra nestati
kamenje što se kotrlja
i nesnosna bol nedostajanja
povuci se na vrh lista
ovo je vodeni tobogan
ako nas ponese kiša
svako će na svojoj strani
doskočiti nepoznato
kiša na tvojim trepavicama
kao dijamantna kruna pogleda
zašto i ja ne mogu gledati
toplo poput tebe
vidi, negdje pod nama
djetelina poput koplja
stremi u kišu
u korijenu drhti suša
naš dlan nas drži
kiša …i mi
u glasu grmljavine
nedjeljno predvečerje
dlanovi se lijepe
držimo se obostrano
da nas sumrak ne zbaci
već sutra bez kapi
na vrhu tvoje brade
možda mladi Mjesec
utisne zlatan trag
mi na dlanu pitospora
nesigurni i plahi
ne dišući
kaplje ljubav
kiša i mi…
Rab, 7.6.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar