Čovječe

Otvori se srpnju

žedan je čovjek

srpastih sjena

bez njih luta

izboden ranim jutrima

mekoća leptira

u dodiru trepavica

dugi slap kose

ne pleše pod prstima

optereti sunce

smokvin list

gnijezde se kosovi

u njedrima borova

sve buja i raste

čovječe, razbudi se

što želiš-doći neće

ni petak, ni subota

ti, na mjestu

a gradovi ljudi

kraj tebe prolaze

i od milijun ljudi

gledaš samo sebe

čovječe, ne idi

ne smiješ, znaš to

razbudi se

izroni iz slapa

tvoja rijeka drugdje teče

a ti zarobljen na mjestu

pjevaš o dugi koje nema

prestale su kiše

utihnulo je more

jesi li zaluđen

čovječe? ne diraj gnijezdo

svito iz ljubavi

tko si ti

ne postojiš

a sve teže dišeš

i smiješ biti tužan

smiješ biti budan

na mjestu

odakle ne krećeš…

Rab, 26.6.2009.