Ne stišći se u šaci
jer nema mjesta za dvoje
na zapešću stijena
sjaji tvojim pogledom
i kuca ti ruka
na mojoj sljepoočici
kao pragovi pod vlakom
pusti me da se gušim
tvojom prostranom dušom
i ako uzmaknem
to je zato jer nisam navikao
znam da si strpljiva
ne stišći se u šaci
trebam čistoću tvoga glasa
promočit će me jugo
zamršene misli
a život je tako jednostavan
kruh, putar, mlijeko
sve ostalo su finese
širenje izbora
drugi uzimaju za pravo
da te okreću
poput novčića među prstima
ne stišći se u šaci
pod palcem očinskim
odavno vidaš ruku oko svoga vrata
ti znaš što želiš
izuzimana od slatkorječivih
ne usuđuješ se odabrati
a vodiš slijepe do križa
dobrostivo me tješiš
iznalaziš put utjehe
vraćaš me u dan
neodoljivo snatrim
astralnu toplinu
sljepoočica kuca
izdigni se iz šake…
Rab, 24.6.2009.
Nema komentara:
Objavi komentar