Kada nemaš koga

E ne dam ti ovu pjesmu

laganu od ljetnog lahora

zaboravi na nju

skrit ću je iza stotinu drugih

ispod najduže pjesme

a ti je potraži

kada nemaš čime obrisati suze

kada jesen zamrači nebo

i Zagreb pometu vjetrovi

ne, ne dam ti ovu pjesmu

ona je za lijek

kad ti nedostaje zagrljaj

i poljubac u noći

kad nitko ne diše kraj tebe

onda ju potraži

pod noćnom svjetiljkom

dok se tišina valja ulicama

i kesteni poskakuju s kišom

ne žuri s njom

vidjet ćeš, kad oživi

riječ pod tvojim prstima

i razigrano gurne te u sutra

nećeš biti tužna

ma ni umorna

čuvaj ju za taj poseban trenutak

e ne dam ti ovu pjesmu

iako gleda tvojim očima

i lagano pijucka kavu

uz noćnu lampu

s rukama na tipkovnici

kad nemaš koga

da ti obriše suze

one što već dugo skupljaš u sebi

zavuci se pod pjesme

na samom dnu

dići će te iz dna

tvoja, samo tvoja

da, znaš

ne dam ti ovu pjesmu

u kojoj dao sam ti

sebe…

Rab, 29.6.2009.