Putujem na mjestu
stopiram sobu u prolazu
dok grmi najbolje je putovati krevetom
u panoramskoj idili zeleni se čempres
ne poznajem put
čim zatvorim oči stigao sam do ruba
nagneš se i vidiš vuneno more
oni s udicama znaju kako se love nečiji koraci
putujem po mraku
tek toliko da ne naletim na parkiranu stolicu
prolaze me plahte i uzorci na šalici
zavjese su egzotično raslinje
s kojih dopire krik zaigrane bure
u jezeru vremena plutaju kazaljke
kad jutro zakasni na doručak
utopljenici se hvataju za vremenske splavi
preda mnom pećina sa špiljskim majicama
popločana cesta trpi žuti uteg
između vrata i prozora prostire se kotlina
neuobičajeno za putnika mjesto predodređuje
brzinu statičnog kretanja
onaj koji trči na mjestu nema potrebe
da se oduševljava naviknutim krajobrazom
nagaziš na madrac i ubrzavaš usporavanje
kad putuješ sam u sobi rijetko uzimaš suputnike
može li računalo spasiti krivo skretanje
planina ručnika sunovratila se kraj uzdignutih polica
oblačne knjige najavljuju kišu riječi
negdje, sasvim lijevo od nas kulturna znamenitost
u papiru zamotana bočica vina s molbom
da ostane netaknuta u sobnoj jurnjavi
žuri mi se stići iz nepoznatog razloga
parkirana svjetiljka brani izdisaj
potrošen benzin u šalici kave
soba me iskrcava na mjestu polaska
divno je kad možeš računati na izlaz
sve što sam vidio u sebi zasljepljuje
oko mene ima puno više za doživjeti
recimo; zelena žica koja steže ogradu
preko nje preskače sunce, pod uvjetom
da mu se mrak ne ispriječi na prozoru
preferiram noćna putovanja, manja je gužva
ogladnjevši od puta odmatamo čokoladu
soba zadovoljno mljacka i širi se
sutra kad naiđem na nju kladit ću se
na suvozačko mjesto…
Rab, 23.7.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar