Presvlačiš se sjajem
tvoje grudi bujaju maslinama
a ja sam ugasla crnika pod zidom
negdje gdje zastajkuju oblaci
bude se tvoje oči i gledaš me morem
zapisuje te podne u sjenu čempresa
pod rukovetom sažetih jutara
sasušen morski cvijet trusi lati
grabi te vjetar za kosu, odvlači
na rub zapaljene verande i kovitla
tvoje maslinske grudi gore na zenitu
drhtaj mora dodiruje tamna stopala
ljeto blaguje pijesak s tvojih listova
meka si poput noćnog povjetarca
dišu li loze na tvojim rukama
vrije li vino u tvom mladenačkom srcu
okupaj me studenom sjenom
dok protičeš mojim korijenjima
zebu li crnike na ljetnom suncu
dok masline sjaje u pogledu
divno je boljeti usamljeno drvo
ne veži svoje grane o moje
ne daruj me plodovima nebeske snage
liježu školjke zatrovane poljupcima
jednom, kad uspravno usahnem nad morem
kršit će me bura s tvojih obraza
i neću čuti pjesmu rascvjetanih djevica
ni vapaj raspucale zemlje poda mnom
tiho ubrat će mi grane puni Mjesec
nada mnom hodat će okljaštrena loza
suhih usta žeđat ćemo zbratimljeni
ne opirući se mlijeku nebeskog svoda
kad nas pregaze kamenom bez soli
oduzmu svijest zaraženu žudnjom
ti i dalje presvlači se sjajem
da mi sjajem ispratiš misli
u trenutku kojim vjeđe teže
da zatvore horizonte nad tvojim stopalima
i ne misli me šušnjem razigranih grana
već podari jedrost razgaljenom suncu
neka te guta radost krcatih plaža
a ti ponosita, maslino moja
rađaj djecu nepoznatim ljubavnicima
da svijet poje o sjaju grudi tvojih i
smrti crnike pod nagim zidom…
Rab, 16.7.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar