Otrežnjenje

A da me iznenadiš

toplim pecivom

u nekom pitomom kafiću

gdje još iz navike

upućuju dobronamjeran smiješak

s pregačom i debelom lisnicom

uz oblak dima što ruši

novopečene nepušače

neobavezno ćaskanje

i ritam basova iz zvučnika

od kojih ožedniš

stežući žličicu punu pjene

baš neki fini osjećaj

društvene protočnosti

iznenadiš me nesvjesno

uspavanim glasom

što lebdi iznad pepeljare

dok se modra koprena

uvlači kroz prozore

u preveliku čašu s vodom

svijet je ostakljena priča

staklenik modificirane ljepote

u kojem sazrijevamo

spremni za razmjenu registra

baš neko fino vrijeme

promatrani od prolaznika

što zavide na toplini

i višku vremena

poznati lažnjak

zapravo trošimo suvislost

kredit nekom novom momentu

što se trza na zvuk upaljača

samostalnost ambijenta

koji nam dopušta nazočnost

uz suvišak radoznalosti

nalakćene konobarice

tempira razgovor

misaono glancamo

maglu s dana

oko nas kvart prepunih kafića

otrežnjenje i blagoslov

ohlađene kave…

Zagreb, 22.11.2009.