Biljeg

Potpisuješ mi podsvijest

biljegom začarana pera

da ne bih ni slučajno

otplovio u boci

razvezuješ vjetrove

da plešu na pragu

poput medvjeda

na nekom ruskom trgu

zakrpana prsa

blještavom prašinom

s mjesečevih trepavica

podloži mi snove

kamenim kućama

pred kojim se zibaju

jasne noći

zasadi me u gnijezdu

u kom se hrani sunce

morskim dubinama

samo da ne otplovim

u zrnate oceane

gdje bespovratno

gubim tvoje orijentire

uzmi me na vjeđu

božanstvena oka

da donosim san

besanim lutalicama

što išću pravi ton

ne gradi mi

sliku u kojoj žive

pruge s ruba na rub

s kraja na kraj

tvoj biljeg je snažna

potka kojom me tkaš

jesam li zaustavio

razapeta jedra na

vratima crnih rupa

trgaj moju volju

za nepoznatim

jer moje je da

čekam probuđenu podsvijest

koju bilježi

pero s kistom

tvoje meke kose…

Zagreb, 6.11.2009.