Neizbježno

Blokiraj me

stisnutih usana

ne daj da prijeđem

vrhove Himalaje

lutat ću među vilama

zapleten u šarene trake

obožavajući te blijedu

na planinskom jezeru

neizbježno sam željan

tvoga zagrljaja

u pamučnoj mekoći

što se natapa

atlantskom ciklonom

mogao bih naizgled

bezbrižno tumarati

nedjeljnom pustoši

i nitko ne bi znao

ti si preda mnom

u blagom svjetlu

svijeće pod raspelom

dolaze zagrebačke kiše

osvajaju dosadom

i pogledom s prozora

a ti si prizorna

među rascvjetanim tulipanima

s rukom na krošnji smokve

što neumorno rađa

medom na tvojim usnama

stisni ih

blokiraj moju žudnju

neispavanu u košari

žilavu i slatku

mandulat topljivi

i ne budi mi sklona

tvoja naklonost je bol

uzet ću sve što mi daš

i učiniti svojim

nesmotreno te ljubim

i dok padam u vrtlog

kiša s mirisom snijega

odgurni me, snažno

među tulipane crvene

u med smokvin

da me blažiš

svojim usnama…

Zagreb, 1.11.2009.