Putovanje

Na putu behara
slijedim te
naša kornjača
nosi nas do ruža
tamo gdje niču
minareti
i ljudi pjevaju o
ljubavi
bjelina zove
čistu dušu
čujem te tako
daleku
gdje u polusnu
čovjek ponavlja
stihove
niz ulicu teče
dim lule
čuje se zveket bakra
bude se pločnici
kamen šapuće o
neznanoj djevojci
strankinji čije ime
ostavlja okus meda
niz koju rosi
sedefast glas
pusti ju Sarajevo
u svoje srce
da sevdahom
dodirne uspavano
srce
moja rijeka si
moj osmijeh
u zemlji behara
u zemlji ponosnoj
u gradu što čuva
prošlost u riječi...

Zagreb, 26.1.2014.