U noći

Noćas su budna ostala svjetla
korice knjige miluju ruke
daleko ptica prepoznaje osvit
na krevetu šušte kasni sati
i gledam u zid kao u platno
oslikana priča s dva glavna lika
putuju nekud gdje još ima svjetla
gdje planet nosi srce u jezgri
i cvjetaju zvijezde negdje u noći
u buketu gore kao bijele ruže
njiše se Mjesec na povjetarcu
nestaju kuće u polusnu grada
dozivam pjesmom čudesna bića
da me odvedu do njenih skuta
gdje mir gosti uspavano jutro
tamo bih sanjao crvena mora
i žuto nebo i plavu zemlju
noćas sam sretan jer znam
više o sebi, jer život žudi
za prostranstvom duše
u meni se roje tisuće riječi
i svaka od njih njeno ime
zove, o dođi mi ptico
zazori mi pogled
da jasno vidim sve tvoje boje
na skutima čežnje
sagradit ću dvorac
i bedem snažan za nadolazeće jutro
pa kad samoća osvoji danom
pustit ću pticu da razlije boje
s mojeg zida teći će nebo
ta žuta rijeka probuđene svijesti
u plavoj zemlji sadit ću zvijezde
u crvenom moru oprati oči
u mom vrtu galaksije će rasti
na planetu u kojem otkucava srce...

Zagreb, 27.1.2014.