Tražim te
u slučajnom dodiru zavjese
u mekoj prozračnosti čipke
smiruje me hladan povjetarac
dok gorim na svako spominjanje
tvog imena
uplašen ljudskom površnošću
ronim u tvoje dubine, u zaklon
u gnijezdo od tvojih poljubaca
i baršunastih misli
koliko puta već si me spasila
koliko puta čuvala u njedrima
kako je lijepo buditi se
kao čovjek
tražim te
u pojavnosti svemira dok
sjene prolaznosti vlaže
izmorene fasade ljudi
koliko privida hrabrosti i
lažne snage u skršenim ljudima
i vidi se taj strah od ne savršenstva
pjevaju riječi samoobmane
a ti, ti si oblak kojem stremim
i svaki put kad pokleknem
ti me splahneš kišom sreće
i onda sam mazno dijete
što želi prohodati
tvojim stazama
bezrezervne ljubavi...
Zagreb, 20.1.2014.
u slučajnom dodiru zavjese
u mekoj prozračnosti čipke
smiruje me hladan povjetarac
dok gorim na svako spominjanje
tvog imena
uplašen ljudskom površnošću
ronim u tvoje dubine, u zaklon
u gnijezdo od tvojih poljubaca
i baršunastih misli
koliko puta već si me spasila
koliko puta čuvala u njedrima
kako je lijepo buditi se
kao čovjek
tražim te
u pojavnosti svemira dok
sjene prolaznosti vlaže
izmorene fasade ljudi
koliko privida hrabrosti i
lažne snage u skršenim ljudima
i vidi se taj strah od ne savršenstva
pjevaju riječi samoobmane
a ti, ti si oblak kojem stremim
i svaki put kad pokleknem
ti me splahneš kišom sreće
i onda sam mazno dijete
što želi prohodati
tvojim stazama
bezrezervne ljubavi...
Zagreb, 20.1.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar