U san
jedra razapeti
i bez straha poći
o kako je divno željeti
biti dijelom noći,
na vjeđe da mi sanak siđe
med slatki da su slike
još mi večer uzdah ziđe
od njene prilike,
titraj srce svoje verse
njene dvore ti razbudi
nek se zemlja sva zatrese
dok joj sanak puni grudi,
o ti noći što mi kriješ
sve te pute grešne duše
što u meni žudnjom vriješ
dok se na me slutnje ruše,
daj da sanak meki dođe
pa da njene snove snujem
kad me čežnja tijelom prođe
da ju u snu sretnu čujem...
Rab, 27.9.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar