Večer u
svilenoj košulji
plutaju svjetla
na usnulom moru
zrikavac
u naručju
vrijeme
se trusi poput stiropora
nedohvatne
zvijezde pjevaju
spreman
sam, a nemam kamo poći
okus
maslinova ulja
ubija
gorčinu s usana otoka
poželiš
zaboravit slike u novčaniku
sve je
isti dan pri naplati
u zujanju
komaraca otkrivaš
svoju
punokrvnost
točim se
u bezumlje među krilima
kad dođe
trenutak šešira i naklona
na stazi
moje prošlosti
kiše će
dozivati sunce,
trepere
svjetla na površini
ljudi ni
ne znaju
za snagu
svog hoda
u odrazu
ljepote
lelujava
klupa čeka
već
jutrom, čim se oglasi
pijetao u
šikari
naići će
žena
s croissantom
u ruci,
jutarnji
ritual koji briše
sve
uzdahe noći...
Rab, 3.9.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar