Opet je stigla
s crvenim šalom
razlivenim pod glavom
jednom smo se sreli
u mraku besprizornom
s par glasova sa strane
i totalnom šutnjom
bez pozdrava
nekoliko puta uzimala me
za gotovo
a ona obožava konačnost
na blijedim usnama
bez osjećaja krivnje
određuje pravo vrijeme
gospođa u crnini s
crvenim šalom razlivenim
pod glavom
i drhte ljudi pred njenom pojavom
raspršen maslačak odbrojenih dana
a ja je čekam budan
svejedno mi je, ne bojim se njene
ruke
a ona uporno preskače sve moje
stanice
odvodi drage ljude na put
zaborava
gospođa s crvenim šalom
hladan zagrljaj još pamtim
i buđenje u bunaru
nad koji se naginju ljudi
dozivajući me da se vratim
toliko nerazriješenih računa
a njeni koraci
odzvanjaju
svukud oko mene...
Rab, 25.9.2013.
Nema komentara:
Objavi komentar