Sjećanja

Otrgnuti zaboravu

posađeni u sjećanje

svićeš u mom pogledu

napinjem se reći

onda nahrupe ljudi

kao gužva u tramvaju

kakofonija glasova

ne dopuštaju mi

da te dozovem

čovjek prelazi rijeke

ne poznaje obale

ja se grčevito držim

za svoju stranu

čekam pravu stanicu

da ostanemo sami

bez ustupljenih mjesta

bez nepotrebnih glasova

tada samo si moja

posvajam tvoje misli

tvoje usne

i otimam ih zaboravu

sadeći ih u sjećanja...

Rab,                  22.10.2012.