Djeca s rukama
na žici
odvojena od
stvarnosti
neće nikada
vidjeti
kako se stablo
klanja vodi
u kraljevstvu
magle
srna razgovara
s njom
priroda se
skriva iza
paučine
tek naviknuti smo na ljepotu
čovjek otkriva
svoju glad
krv je rijeka
koja
teče njegovim ustima
žena priroda
mršti se nad
poljima
koje
nemilosrdno gaze
gumene čizme
htjela je
govoriti o
ljubavi
htjela je da
zajedno
udahnemo
dugu u očima
srna
jer samo tada
možeš
razumjeti
nevino biće
koje te
molećivo gleda
da ga spasiš
iz ralja
kojima teče krv
pohlepe
očima srne
mi bili smo
orošena travka
tek ljudi što
se mire
s izvorom
života...
Rab, 21.10.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar