Opet me
dotičeš
u večernjem
polusnu,
a ja,
poput djeteta,
češkam čelo
spreman da te
sanjam,
opet imaš
nježne ruke,
noć je svileni
veo
na tvojim
trepavicama,
opet sam
dirao tvoje
usne
pjesmom uličnih
svirača,
kad izgovoriš
moje ime
cvjetaju li
snovi
u tvojim grudima,
ili tek
vjetar zanjiše
zastore na
prozoru
a ti nesvjesna
nasmiješiš se
nebu...
Rab, 19.10.2012.
Nema komentara:
Objavi komentar