Ispravljaš se u moje ime,
bacaš riječi kao da su koplja,
stavljaš mi u moja usta,
otrov zmija i crvenih dragulja,
hodaš ulicama slika,
razabireš ljubav iz kontura,
i smeće razbacano na zidu,
tebi dokaz mojih avantura…
Mrzit ćeš ugašene svijeće,
ratovati za svoj mračan stan,
i ništa mijenjati se neće,
dobrodošla u još jedan dan…
Dopustila bi sebi,
da te bezuvjetno vole,
a pristala ne bi,
da te tek' prebole,
i odnijela bi srce,
u zvjerinjak od plača,
da okruniš tu ljubav,
od ponosa i drača,
pustila bi nekog,
da presahne kraj tebe,
jer tebi prava ljubav,
voljeti je sebe,
voljeti tek sebe…
Zagreb, 15.1.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar