Poznanstvo

Odnekud te poznajem

jesi li i ti u mraku grlila samoću

i bivala ustrašena zvijezdama

jer tko ima pravo na tu ljepotu

da ih suzama ne dodirne

ej, ti, ti što šutiš kraj prozora

razmakni tu zavjesu koja te guši

život kola na tvom pragu

raste pšenica iz sasušena kruha

jesi li i ti zavukla ruke pod jastuk

i slušala radio sjetne glazbe

dok nečija kada puni se vodom

i stanovi žamore bunovno

iako mračno kroz zaboravljene rupe

sunce se zabija u čašu na stolu

da je hladnog mlijeka i škripe stolica

što bi dali da nas sad smeta buka

jesi li i ti pomislila da ne postoji ništa

ništa iza zida o koji se naslanja tvoja sjena

i da su zazidana vrata kroz koja dopiru glasovi

jesi li sanjala ljubav u purpurnoj boji oblaka

onih oblaka u koje jutro skriva zvijezde

poznajem li te iz crno-bijelih filmova

ili si zajedno sa mnom lutala šumama sjećanja

onako podižući lišće vrhom cipela

i gorjeli bi obrazi od potisnutih zima

sve to dok bi grlili samoću na uzglavlju kreveta

znaš, ponekad, kad sam siguran

kad ceste šište parom iz odvoda,

prolutam parkovima prepunim brezama

onako mislima da se ne spotaknem o klupe

i zaspem na cesti nečijeg kajanja

je li i tebi bilo teško oprostiti sebi

dok su gradili mostove preko rijeka

nitko nije vidio ocean između nas

odnekud te poznajem, znam da sam te vidio

snažnu i hrabru gdje se boriš s lavovima

golim rukama držiš ih za grivu

i ljubiš prašinu u koju si bačena

znam da si ustala i pogledala svima u oči

zašto, zašto onda suzama diramo zvijezde

i grlimo jastuk ispunjen samoćom

zašto glas ne pokuca na vrata

i otjera sjenu sa zida…

Zagreb, 12.1.2011.