U drugom okružju
djelovao bih sasvim solidno
ne bih bio kipuća biljka
na tvojim isplaženim pupoljcima
s doziranim blaženstvom tvoje pažnje
sumporni slapovi razbjeljuju noć
kad se očisti dan, bez zle namjere
ulice će hodati na visokim potpeticama
kao da Grad ne zna koliko jeftina je otmjenost
sve te zgrade postaju kineskom plažom
plastični pijesak nemaštovit i nepodatan
bubnjaš nesuvislu rečenicu
u predjutrju košmarnog razmišljanja
zidovi se stežu u stambenom struku
više nema prostora za vrata
iskrvarit ću kroz ključanicu
i kapati na otirač u hodniku
neka me raznose cipele susjeda
otisak mog lica kao stopa na stepenicama
tresu li ti se obrazi dok me izgovaraš
poremećeni mir u tvojoj torbici
kraj tamponirane zone nosiš
bijele rukavice kojima dotičeš
raspuknutu žilu kucavicu
tražiš moj utihnuli ritam
misliš da sam utonuo u tvoj hipersvemir
zbog nedostatka sadržajnosti
vrtiš reprizu odigranog filma
onaj trenutak u kojem vrištiš
u moj razjapljeni bunar
možda smo ista jeka suvremene ljubavi
ili tek žalosna vibra na površini
utamničen val isušenog mora
s kojeg dopire sužanjska pjesma
bezidejnih atoma, i poneke ptice
u galgama nepopustljive romantike
samuješ u dokolici tajanstvenosti
ne brini, kad nam prozovu red
pregurat ću se ispred tebe
i bacati cvjetove orhideja
da ne nažuljaš tabane
prije sagorijevanja…
Zagreb, 22.1.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar