Sniježilo mi trepavice
rasniježilo me
snježan glas u potoku
snježna kugla u grlu
sniježiš mi na grudima
koliko snijega u tvojim očima
bjelina zasipa moje zanoktice
kruna pahulje zabada se u kosu
tvoja glava je glava kraljice
ja sam obezglavljen snjegović
pod lampom raste noć
mirišeš na snijeg
nikako lanjski, ne, svježa si
kao ledena kožica na mlaki
skližeš se u plućima
rastopit ću tvoje ruke
da kaplju na moje obraze
zasniježilo je travu
pucketa ledeni tepih
u zapamćenoj slici
nebo drži zapaljenu svijeću
mi smo tiha misa, bijela
raste pokrivač na tvom ramenu
koliko peruti nosi ova zima
magla se kovitla pod obrve
uzbuđena si izdisajem
tvoja usta su vruća sauna
ne razgrći put u meni
ne postoji trag prtine
ni proljeće ne cvjeta bijelim sagovima
trebam tvoju zimu da me omrzne
hladnu slijepljenu kožu pod pazuhom
godina prolazi u crvenoj mašni
daruje ti kristalnog anđela
s mirisom umrle borovine
sniježi na elektronsko pero
kad uhvatiš slova u preljubu
bit će nevažna bijela koprena
na našim razbijenim prozorima
zasniježilo je riječ
grtalica razgrće stranice
bijeli tunel topi crninu
sve meke kiše sniježe
u svakidašnjicu…
Zagreb, 2.1.2011.
Nema komentara:
Objavi komentar