Suton

Rub tvoje šalice,

kraj svijeta na usnama,

otpijaš mora,

kontinent se pjeni,

plavo u pogledu,

talog se crni,

još je prisutna,

sinkopa u meni…

Izgledaš isto,

odmaraju ruke,

stvarnost je stisnuta,

u kristalnu sobu,

hranim te riječima,

opuštam zbilju,

smog nam ispire,

pomiješanu robu…

Isplazimo jezike – sakupimo zube,

nitko ne priječi da smisao gori,

zatvori oči dok vatre me ljube,

priznajem tvoje se u meni bori.

Ostvari mi zaborav – otpij to more,

u tvojoj šalici talože se snovi,

sinkope miruju, otkucaj tvore,

sjediš na obzoru kog suton lovi…

Zagreb, 30.10.2010.