Među stablima moje mjesto
trava upija uzdah
klizimo u kamen
svojom molitvom
držim te za ruku
znam da mi ne vjeruješ
život traži previše
sebičnih trenutaka
napuštamo se svakodnevno
prelamamo u svjetlosti
u prizmi je zatočena sloboda
ne putuj strmim liticama
bezdan ne dopušta povratak
krivnja guši racionalnost
ne traži pravorijek
u tvom pogledu
dvije bebe leže na kauču
tuga izbljeđuje boje
imaš li snage?
sunčan je dan
traži početak osmijeha
ni ne slutiš
bijeli krevet probija zidove
dozovi ptice
u njihovoj pjesmi
raj se čini
tako blizu
ne ostavljaj me
previše smo toga
ostavili za sobom...
trava upija uzdah
klizimo u kamen
svojom molitvom
držim te za ruku
znam da mi ne vjeruješ
život traži previše
sebičnih trenutaka
napuštamo se svakodnevno
prelamamo u svjetlosti
u prizmi je zatočena sloboda
ne putuj strmim liticama
bezdan ne dopušta povratak
krivnja guši racionalnost
ne traži pravorijek
u tvom pogledu
dvije bebe leže na kauču
tuga izbljeđuje boje
imaš li snage?
sunčan je dan
traži početak osmijeha
ni ne slutiš
bijeli krevet probija zidove
dozovi ptice
u njihovoj pjesmi
raj se čini
tako blizu
ne ostavljaj me
previše smo toga
ostavili za sobom...
Zagreb, 5.11.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar