U meni more traži pjev dupina,
bakreni odsjaj raspela na ruci,
tišti mi dušu u versu cjelina,
sjeme trune u mesu,u jabuci.
Otvori mi prozore, zraka trebam,
ne ispuštaj snove letjeti želim,
pa kad u mraku svome tad progledam,
da srcem u srcu ljubavlju zacijelim.
Sante me lome kopnjeti bih htio,
u kut duše osmijehe sam svio,
kao barku što joj kopno nudi grud.
A riječ ne vida onog što ljubi,
ljubav ne štedi ni tada kad gubi,
tek cvijet cvjeta, a more traži sprud.
Zagreb, 18.11.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar