Sjena ljubavi

Vijekom trpe otežale vjeđe,
ne mogu taknut nit tvoje ljubavi,
a šutnja je privid, moje zaleđe,
i iskon tuge u kletoj naravi. 

Razišle se sjete kamenim hladom,
u jedru se vjetar ruci otima,
ne puštaj me životu golobradom,
ni ženama ni pustim planetima. 

Zarobljen sam bio u sladostrašću,
okivan zebnjom i tmastom propašću,
vratit bih htio okus njene trešnje. 

A sve je prošlo davno ispod mosta,
kamen usnama hladan cjelov posta',
i nit je sjene ljubavi ondašnje.

Zagreb, 25.11.2014.