Noćas izvedi zvijezde u šetnju,
na mjesečevu plaštu tvoje kose,
volim tu haljinu mirisnu, ljetnu,
dok ju mrakom naše sjene raznose.
Mila, i Mliječna staza samuje,
moj planet išće dom u oku tvome,
crna jama u svom čemeru čamuje,
a ja težim krasnom zviježđu svome.
Te tvoje oči što mi tješe noći,
na kraj svijeta mogao bih poći,
da za tebe uberem stručak struna.
Svemir malen je da bi ljubav stala,
u supernovu nam se rascvjetala,
meka poput duše, poput baršuna.
Rab, 26.8.2014.
na mjesečevu plaštu tvoje kose,
volim tu haljinu mirisnu, ljetnu,
dok ju mrakom naše sjene raznose.
Mila, i Mliječna staza samuje,
moj planet išće dom u oku tvome,
crna jama u svom čemeru čamuje,
a ja težim krasnom zviježđu svome.
Te tvoje oči što mi tješe noći,
na kraj svijeta mogao bih poći,
da za tebe uberem stručak struna.
Svemir malen je da bi ljubav stala,
u supernovu nam se rascvjetala,
meka poput duše, poput baršuna.
Rab, 26.8.2014.
Nema komentara:
Objavi komentar